Izvor: Institut alternativa, 03. 10. 2019.
Obaveza objedinjavanja nabavki deset vrsta roba i usluga uvedena je u crnogorski sistem javnih nabavki u januaru 2018. godine, kada se počelo sa primjenom Uredbe o objedinjavanju javnih nabavki roba i usluga. Međutim, ovaj institut još uvijek nije zaživio u dovoljnoj mjeri.
Problemi su brojni i postoji prostor za unapređenje, naročito u dijelu transparentnosti potrošnje za ove nabavke. Planiranje i izvještavanje o objedinjenim nabavkama u velikoj mjeri je decentralizovano, a kroz more podataka teško se dolazi do pouzdanih i detaljnih brojki o objedinjenoj potrošnji.
Uprava za imovinu koja je zadužena za sprovođenje objedinjenih nabavki nadoknađuje kašnjenja raspisivanjem hitnih nabavki i skraćivanjem rokova za dostavljanje ponuda, suprotno Zakonu.
Centralizovane nabavke ne planiraju se dovoljno detaljno i na vrijeme, što stvara probleme u praksi, a upravu ostavlja bez nekih od ključnih sredstava za rad i funkcionisanje. Naročito su problematične one nabavke za kojima postoji konstantna potreba, a koje kasne zbog neblagovremenog raspisivanja od strane Uprave za imovinu i neažurnosti institucija zaduženih za zaštitu prava ponuđača.
Ova analiza predstavlja tok dosadašnjeg osamnaestomjesečnog procesa objedinjavanja javnih nabavki i ukazuje na preporuke za unapređenje, definisane na osnovu dosadašnjih pokušaja i pogrešaka.
Kako bi objedinjavanje nabavki dovelo do ključnih efekata centralizacije, poput veće administrativne efikasnosti, stručnosti i kapaciteta, sigurnosti i jednostavnosti, kao i ušteda i boljih cijena za nabavke većeg obima, potrebno je da Uprava za imovinu i naručioci za čije potrebe nabavlja bolje planiraju ove nabavke i omoguće da se jednim postupkom nabavke obezbijedi što veća količina istih ili sličnih potrepština za državnu upravu. Posebno je važno unaprijediti transparentnost ovog dijela javne potrošnje i omogućiti zainteresovanoj javnosti detaljnije praćenje potrošnje za objedinjene nabavke.
Izvor:
Preuzmi publikaciju: Objedinjene-nabavke
